Rođen sam u zemlji koja više ne postoji i za koju su ,svi u njoj i oko nje, rekli da je beskorisna , valjda se zato i raspala. Odrastajući u državi od koje su svi imali koristi i na kraju zaključili da im više ne treba, naučio sam da volim i radim stvari koje su beskorisne. U zemlji u kojoj je osnovni način upoznavanja i komunikacije bio ispričati vic, ja nisam znao da pričam viceve, ali sam zato znao da postavljam glupa i beskorisna pitanja. Da li pitanja mogu dati odgovor u kakvom svijetu živimo? Sumnjam, možemo da pokušamo.Vrlo je važno ozbiljno se baviti nekorisnim stvarima!